Knjiga, kroz 10 poglavlja, donosi pregled razvoja Muzeja od prve polovice 19. stoljeća do današnjih vremena. Prvo poglavlje Prie štalicu, zatim kravicu odnosi ne na kupovinu Narodnoga doma i osnivanje Narodnoga muzeja u jeku Hrvatskog narodnog preporoda, dok drugo poglavlje U historiji našega muzeja sjati će uvijek ime našega Ljubića, kao pravoga osnivača njegova prati razvoj Arheološki odjel Narodnoga zemaljskoga muzeja od 1868. do 1892. U trećem poglavlju (Put iskonskog tragača za spoznajama o nepoznatim prostorima, zrak svjetla koji ponire u dubinu prošlosti) autorica se osvrće na zlatno doba Muzeja kada na mjesto ravnatelja stupa prvi profesor arheologije Josip Brunšmid. Četvrto i šesto poglavlje prikazuju ulogu Muzeja tj. njegovih djelatnika u teškim ratnim godinama (Prvi i Drugi svjetski rat), dok se peto poglavlje pod nazivom Koliko puta se mi pitamo, čemu trošimo svoju energiju, i je li uopće kome stalo do toga, da se naše kulturne ustanove razvijaju i cvatu odnosi na razdoblje između dva svjetska rata. U sedmom poglavlju (Onomu, koji će da tu stanuje, trebat će i debela kesa) opisana je bogata povijest palače Vranyczany-Dobrinović u kojoj je Muzej smješten ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata, kao i njezine arhitektonsko-stilske odlike. Osmo poglavlje usmjereno je na razvoj Arheološkog muzeja u Zagrebu od 1945. godine do danas. Knjigu zaključuju cjeloviti popisi izložbi, arheoloških istraživanja, tiskanih izdanja, djelatnika i naziva Arheološkog muzeja u Zagrebu kao i vrlo bogati popis literature.