Među mnogobrojnim vukovarskim arheološkim nalazištima najznamenitije je nalazište na Lijevoj Bari jer je prostorno najveće, većim dijelom je arheološki istraženo (3050 m2), a zbog višeslojnosti i obilja nalaza od velike je znanstvene i kulturno- povijesne vrijednosti. Jedan od arheološki najzanimljivijih slojeva ovog poznatog nalazišta zaposjelo je groblje lokalne zajednice nosilaca ranosrednjovjekovne bjelobrdske kulture. U monografiji se analizira i obrađuje baš taj posljednji ranosrednjovjekovni arheološki sloj koji i danas slovi za najveće dosad otkriveno groblje bjelobrdske kulture kontinentalne Hrvatske. Vukovarsko groblje tipično je groblje na redove s vodoravnom stratigrafijom, s pokojnicima položenima uglavnom na leđima u jednostavne grobne jame orijentirane u smjeru zapad-istok. Ono što je pri tome predmetom temeljnog znanstvenog interesa pogrebni su običaji i grobni nalazi — podaci i predmeti kojih je na Lijevoj Bari bilo poprilično te su prikupljeni u velikome broju. Ovo kao i činjenica da je tijekom iskopavanja 50-ih godina 20. stoljeća napravljena relativno solidna, danas još uvijek upotrebljiva i korisna dokumentacija omogućili su da se ovo bjelobrdsko nalazište i njegovi nalazi temeljito prouče, analiziraju, usporede i znanstveno obrade na nov i suvremen način. Svi podaci o grobu i grobnim nalazima, osim što su znanstveno proučeni i uspoređeni s podacima iz nama susjednih zemalja, popisani su i kataloški opisani, a sav arheološki i osteološki materijal iscrtan je i fotografiran te je u monografiji predstavljen u formi grobnih zapisnika, tabli i tipoloških tabela. Potrebno je naglasiti da je arheološka građa koju je autor imao na raspolaganju obimna i raznovrsna a kako pripada najranijim razdobljima bjelobrdske kulture od osobitog je interesa i važnosti, posebice za hrvatsku ranosrednjovjekovnu arheologiju koja zasad ne poznaje bjelobrdsko groblje kronološki ranije i veće od groblja na Lijevoj Bari.